Ulcinjska legenda o robu Servetu

Ko zna kako bi se zvala Don Kihotova Dulčineja, da nepredvidljivst života i igra sudbine nisu spojili Servantesa, gusare i Ulcinj. Možda bi jedno od najpoznatijih književnih djela u istoriji imalo sasvim drugačiju priču, ili možda ne bi ni postojalo, da u njegovo stvaranje prste nije uplela i jedna legenda.

U doba kada su galije i jedrenjaci prevozili ljude i robu morima širom svijeta,  luka Ulcinj je bila poznata po svojim gusarima, koji su ulivali strah i trepet putnicima i moreplovcima koji su plovili Jadranom i Sredozemnim morem.

Pogledajte i ovo: FOTO PRIČA: Čekajući svitanje u crnogorskim brdima.

Legenda kaže da strašni ulcinjski gusari, u napadu na jedan španski brod, zarobiše i u Ulcinj dovedoše i jednog Španca, za kojeg im se u prvi mah učinilo da je plemenitog porijekla i da će za njega dobiti dobar otkup kako bi ga oslobodili.

U Ulcinju, Španca prozvaše Servet, i često su ga izvodili na tržnicu robova, ali niko ne htjede da ga otkupi od gusara, tako da je tajanstveni Španac vrijeme provodio zatvoren u ulcinjskoj tvrđavi, čekajući spas iz ruku gusara.

Ovaj rob je bio drugačiji od drugih. Noću je se do kasno u njegovoj ćeliji vidjelo svijetlo, gdje je Servet zamišljen sjedio nad svojim spisima, a preko dana bi pjevao, tako lijepo da je njegova pjesma navodila ulcinjske djevojke da otvaraju svoje prozore, kako bi što bolje čuli Servetovo pjevanje.

Pogledajte i ovo: Svitanje u Herceg Novom sa pogledom na Lovćen.

Tajanstveni Španac i njegovo pjevanje, posebno se dopalo jednoj mladoj ulcinjanki, koja je Serveta pratila svaki put kad bi ga izveli iz tvrđave i dozvolili mu da se prošeta gradom. Tako se između Španca i mlade ulcinjanke rodila ljubav kakava se samo u legendama može roditi.

Godinama je Servet u zarobljeništvu čekao slobodu, sve dok ga jedan stranac nije otkupio od gusara, tako da se Servet ponovo vratio u rodnu Španiju, gdje je sa sobom poveo i mladu ulcinjanku koja je zavoljela njega i njegovo pjevanje.

Da li se iz Serveta rodio Servantes, a iz Servetovih spisa Don Kihot, nije poznato, ali je sigurno to da je Dulčineja zauvjek ovjekovječila mladu ulcinjanku koja je osvojila srce slavnog pisca, dok je boravio daleko od doma, u ulcinjskoj tvrđavi.