Crnogorski Tibet, Gornje Krnovo i surova zima

Krnovo je planinska površ sjeveroistočno od Nikšića, koja zajedno sa Lukavicom čini visoravan, među planinarima i ljubiteljima prirode poznatu kao crnogorski Tibet! Prosječna visina ove visoravne je na oko 1500 metara nad morem. Nadaleko čuvena po brojnim katunima i stadima ovaca u prošlosti, još čuvenija po jakim vjetrovima i mećavama koje u prošlosti odniješe mnoge živote i zaplašiše putnike namjernike… Danas su katuni opustjeli, samo mali broj stočara, planinara i ljubitelja planinskog biciklizma uživa u njegovim bajkovitim pejzažima.

I ove zime Krnovo će još jednom pokazati svoj karakter i biti svoj na svome bez iđe ikoga. Ptice će životima platiti bezgranično povjerenje u slobodno nebo i vazdušne struje nad planinom. Snažni vjetrovi će danonoćno zgrtati smetove, i tako sačuvati (opravdati) mit o nesavladivim i neprelaznim prevojima, o planini koja ne prašta podcjenjivanje. Bilo je draži i izazova u svemu tome bar za nas planinare koji smo 07.01.2015 godine bili u posjetu Gornjem Krnovu.

Moj utisak: sirota planina bez iđe ikoga, gruba i nemilosrdna gdje gospodari beskrajna tišina, nikome se ne dopada bez šminke. Na trenutke jak sjeverni vjetar je htio nešto da nam kaže ili samo da nam se zahvali, a možda i da nas obavijesti da je ovdje on gazda i da moramo da radimo po njegovim pravilima. Ipak poznajući planinu nijesmo mu prkosili puno. Kao da niko ne želi ovo parče planete u prirodnom ruhu, u ovo doba godine čekajući bolje dane, što bi naš narod reko, da svane.

Fotografija 1. Gornje Krnovo

Fotografija 2. Vrh Krnova (1650mnv)